ZANIMLJIVOSTI IZ PROŠLOSTI

Naše naravi

I naše vreme često žigoše omladinu zbog raznih ekscesa u ponašanju, odevanju ili shvatanju slobode ličnosti. Prelistavajući stare dokumente i štampu, uverićemo se da je taj "problem" postojao i pre pedeset i više godina. Tako se 1926. jedana Palančanin "zgražavao" nad ponašanjem omladine u opštinskom parku u Novoj Palanci (proširenjem "Merkura" ovaj park je nestao), pa u interesu morala i reda traži da se u parku postavi jedan policajac. Zbog toga je uputio molbu Opštinskom poglavarstvu u Novoj Palanci u kojoj, između ostalog, stoji: "U ponedeljak, 23. o.m. gospođica (potšišana) sa svojim kavaljerom, čija imena ovom prilikom neću da iznesem, ma da su zaslužili da se žigošu pred javnošću, ali to ne činim jedino zbog njihovih roditelja, sedeći na jednoj, na dosta zabačenom mestu, stojećoj klupi, počeli su se ljubiti, bez ikakvog obzira na prolaznike. Mi koji dolazimo u taj park radi razonode posle svoga rada, nismo željni prisustvovati tako bliskim i intimnim vezama. Pošto oni nemaju obraza moramo mi da napustimo park radi njih, da ne gledamo tu pokvarenost kod današnje omladine. Zato i upućujem ovu molbu na Poglavarstvo, da postavi redara, jer ćemo u protivnom doživeti i veća čuda." Drugi se Palančanin opet ljuti na pozorižne režisere što dozvoljavaju glumcima da se mnogo puderišu, a u lokalnom listu "Straža" od 24. jula 1927. godine piše o poljupcima na bini: "Poljubac je značajna pojava u životu, pa prema tome ne treba ni dramatičar da ga zanemari. Samo ja bih želeo da se naši glumci i glumice ljube na bini, a da im pri tom puder ne pada na odelo. Pri 75% zagrljaja junak je u crnom salonskom odelu, te mu puder po odelu ostavlja bele fleke, tako da posle jednog strasnijeg zagrljaja izgleda kao vodeničar. Često sam padao u iskušenje, naročito kad ljubavnici šapuću na mesečini, da se nekako privučem i očetkam ljubavnika. Naše glumice s teškim bi se srcem odrekle pudera. A upotrebljavaju ga tako neštedimice, da prava bela kiša pada s njihovog lica na revere i ruke ljubavnika. Zbog toga predlažem da ljubavnik ima na sebi odelo u grao boji." Nije nam poznato da li je ova sugestija prihvaćena.

U to vreme Palančani su imali i drugih uzbuđenja. Tako su domaći fudbalski klubovi "PSK" i "Sloga" 29. avgusta 1926. godine organizovali veliki sportski dan uz učešće "internacionalne" grupe atletičara i rvača. Kakav je to bio doživljaj možemo da zaključimo iz plakata kojim je najavljivan program: "Najveća senzacija ! Živi leš, Ana Oblijan ostaje 30 minuta pod zemljom, zatrpana na dubini od 2 metra, Pozivaju se g.g. lekari i zainteresovana lica da pregledaju ovo živo sahranjivanje. Zatim čudo od snage. Dva Ford aftomobila ili dva najjača konja ne mogu rastaviti ruke atlete Ivarija. dalje, čovek pod autom, Ivari pušta preko sebe dva Ford aftomobila sa deset osoba - prvi put! Drugo čudo od snage pokazaće prilikom hrvanja sa bikom! Još neviđena atrakcija! Savijanje gvozdenih šipki i traverzni!" Naveli smo samo jedan deo "atrakcija" koje su navedene na plakatu. No i to je dovoljno da bismo shvatili kako su naši preci imali "žestoka" uzbuđenja.

Da li je zbog lepe Ane porušen Hotel "Dunav" ?

Još pre više od pola veka, Bačka Palanka je bila poznata turistima iz bliže i dalje okoline, ne samo zbog svog izvanrednog položaja na Dunavu u blizini Fruške gore, već i zbog mnogobrojnih ugostiteljskih objekata i čuvenih ciganskih kapela. Da bi privukli što više gostiju Palančani su se trudili da grad dobije što lepši izgled i da bude što uredniji. Tako je 1916. godine na inicijativu Dr. Borislava Uvalića uređena aleja sa drvoredom i klupama prema Dunavu. Iste godine iskopani su arteski bunari kod bivšeg Doma slepih, stare pošte i kod kafane "Zemljotres", današnje robne kuće "Izbor", a u 102 kuće je uveden vodovod. U to vreme u Bačkoj Palanci su postojala čak četiri hotela, koji su imali, čak, i svoje omnibuse (vukli su ih konji) sa kojima su prevozili goste sa Dunava i železničke stanice. Pored Katoličke crkve (gde se nekad nalazila apoteka) bio je Hotel "Drer". Hotel "Kasina" nalazio se u sadašnjem Radničkom domu, a Hotel "Kruna" u današnjoj ulici Braće Ribnikara (bivša kartonaža Štamparije "Branko Bajić"). Najveći ugostiteljski objekat, ne samo u Bačkoj Palanci već i u okolini, bio je hotel "Dunav", koji je izlazio na dve ulice. Zauzimao je ugao ulice Žarka Zrenjanina i JA (današnji naziv ulica) i to počev od današnje zgrade političkih otganizacija u ulici Žarka Zrenjanina, pa sve do bivše kuće dr. Dembica u ulici JA. To je bio, čak i za sadašnje pojmove, jako veliki ugostiteljski objekat, sa mnoštvom soba i apartmana za prenoćište, velikom i lepo uređenom baštom u kojoj je koncertirala muzika, sa uređenom kuglanom i tenis igralištem, sa jednom velikom i nekoliko manjih sala. Vlasnik Hotela je bio Jevrej, Pajter. Pošto je već bio ostario, prodao je Hotel trgovcu tekstilnom robom Erlemanu, koji je imao veliku tekstilnu radnju na mestu gde se danas nalazi prodavnica "Progres". Ubrzo posle kupovine Hotela "Dunav", novi vlasnici su ga do temelja porušili, a inventar, materijal i plac prodali. Ne tako davno, nailazili su Palančani u nekim novosadskim lokalima na stolove na kojima je pisalo "Hotel "Dunav" Bačka Palanka". Postoje dve verzije o tome zašto je porušen Hotel "Dunav". Po jednoj: novi vlasnici su bili dva brata koji su se zaljubili u istu devojku Anu iz okoline Bača, izvanredne lepote. Ta lepotica nije htela da svoju lepotu i ljubav pokloni samo jednom bratu, već je simpatije i naklonost ispoljavala podjednako prema oba brata. Pošto ni jedan od braće nije hteo da popusti i Anu ustupi drugome, oni su se toliko posvađali i omrzli, da su ceo Hotel porušili i delili ciglu po ciglu. Navodno, ovu ljubomoru između braće potpirivali su ostali ugostitelji iz konkurentskih razloga. Po drugoj verziji, novi vlasnik Hotela, veletrgovac Erleman, kupio je Hotel iz čisto špekulantskih razloga, sa namerom da ga odmah poruši. Naime, to je bilo neposredno posle prvog svetskog rata, kada je vladala velika potražnja za građevinskim materijalom, pa je on, rušeći Hotel i prodavajući građevinski materijal, navodno zaradio grdne pare.

Uspomena na Crnog Maksima

Kako je narod u ovom kraju vrlo miran i pošten, i kako su lična sigurnost i bezbednost na velikoj visini, teško je sada i zamisliti da je pre jednog veka hajdučije u ovom kraju bilo toliko da se bez testamenta nije kretalo ni na put. Naročito se, polovinom prošlog veka, svojom smelošću i drskošću isticao "Crni Maksim", o kome se i sada ispredaju mnoge priče. Maksim je napadao samo spahije i velike bogataše, a sirotinji je davao novac šakom i kapom, pa je zbog toga bio, čak, i popularan u širokim narodnim masama. Njegovi "podvizi" su vezani većimon za južnu Bačku, a u slučaju većih potrea sklanjao se preko, u Frušku goru. U narodu o Crnom Maksimu postoji i sada mnogo priča, od kojih je naročito zanimljiva ona kako je na originalan način opljačkao grofa Koteka u Futogu. Jednog dana uputio je Maksim grofu pismo u kome je zatražio da mu grof u jednoj šumi ostavi pet hiljada forinti. Zaprepašćen, grof je odmah zatražio pomoć austrijskih vlasti te je jedan odred vojske odmah došao da čuva njega i njegovo imanje. Nije dugo potrajalo, a grof je dobio novo pismo. Maksim mu je javljao da će još iste nedelje lično doći po novac. Preporučuje mu da pripremi novac i drži ga kod sebe, inače može veliko zlo da mu se desi. U dvorcu se znalo da će Maksim i po cenu života održati reč. Otuda je vest o njegovom o njegovom dolasku izazvala sveopštu pometnju. Straže su udvostručene, a stigla su i nova pojačanja. Sa nestrpljenjem i uzbuđenjem se čekalo da se vidi šta će biti. Posle dva dana grof je dobio pismo od jednog spahije iz Srema, koji je javljao da će sa svojim sinom, poručnikom, doći u posetu grofu Koteku u Futog. Stari grof Kotek se ovome obradovao, nadajući se da će ga ova poseta malo razonoditi u tako teškim trenucima. Sutradan vojnici i oficiri, čuvari grofa, neobično su se začudili videvši da su se gosti zadržali u poseti svega desetak minuta, a onda seli u ekipaž i otišli. Još više su se zaprepastili kada se malo zatim pojavio stari grof kukajući sa balkona:"Odnese mi Maksim ne pet već deset hiljada forinti!". Stvar se kasnije razjasnila: Maksim je sa jednim svojim drugom otišao u Srem na jedan spahiluk čiji je vlasnik bio odsutan. Maksim se upravniku imanja predstavio kao viši činovnik Ministarstva i nije mogao da se načudi što spahija, "njegov lični prijatelj", nije tu. Energična i lepa pojava Maksimova, oficirsko odelo njegovog pratioca i fijaker kojim su došli, ostavili su na upravnika snažan utisak. Zbog toga je činio sve da gostima ugodi. Kada je Maksim zatražio, upravnik mu je doneo mastilo i spahijeske koverte sa grbom i Maksim je napisao pomenuto pismo Koteku. Pismo je jedan konjanik odmah odneo u Futog. Sutradan je upravnik stavio gostima na raspolaganje najlepši ekipaž da bi se provozali po imanju. Maksim je umesto da se šeta produžio u Futog i njegov smeli plan je uspeo. Kočijašu je dao sto forinti i ovaj se vratio na imanje u uverenju da je zaista vozio visokog gospodina.Maksim je još dugo bio mnogima strah i trepet, dok se jednog dana, zbog izdaje, nije našao opkoljen vojskom. Živ nije hteo da se preda i sa krova jednog mlina kod Paraga pucao je sve dok je imao municije, a onda je pokušao da se probije i pobegne, ali je pri tome ubijen.


TOP

A wonderful serenity has taken possession of my entire soul, like these sweet mornings of spring which I enjoy with my whole heart. I am alone, and feel the charm of existence in this spot, which was created for the bliss of souls like mine.

I am so happy, my dear friend, so absorbed in the exquisite sense of mere tranquil existence, that I neglect my talents. I should be incapable of drawing a single stroke at the present moment; and yet I feel that I never was a greater artist than now.

When, while the lovely valley teems with vapour around me, and the meridian sun strikes the upper surface of the impenetrable foliage of my trees, and but a few stray gleams steal into the inner sanctuary, I throw myself down among the tall grass by the trickling stream; and, as I lie close to the earth, a thousand unknown plants are noticed by me: when I hear the buzz of the little world among the stalks, and grow familiar with the countless indescribable forms of the insects and flies, then I feel the presence of the Almighty, who formed us in his own image.

Duis dictum tristique lacus, id placerat dolor lobortis sed. In nulla lorem, accumsan sed mollis eu, dapibus non sapien. Curabitur eu adipiscing ipsum. Mauris ut dui turpis, vel iaculis est. Morbi molestie fermentum sem quis ultricies. Mauris ac lacinia sapien. Fusce ut enim libero, vitae venenatis arcu. Cras viverra, libero a fringilla gravida, dolor enim cursus turpis, id sodales sem justo sit amet lectus. Fusce ut arcu eu metus lacinia commodo. Proin cursus ornare turpis, et faucibus ipsum egestas ut. Maecenas aliquam suscipit ante non consectetur. Etiam quis metus a dolor vehicula scelerisque.

Nam elementum consequat bibendum. Suspendisse id semper odio. Sed nec leo vel ligula cursus aliquet a nec nulla. Sed eu nulla quam. Etiam quis est ut sapien volutpat vulputate. Cras in purus quis sapien aliquam viverra et volutpat ligula. Vestibulum condimentum ultricies pharetra. Etiam dapibus cursus ligula quis iaculis. Mauris pellentesque dui quis mi fermentum elementum sodales libero consequat. Duis eu elit et dui varius bibendum. Sed interdum nisl in ante sollicitudin id facilisis tortor ullamcorper. Etiam scelerisque leo vel elit venenatis nec condimentum ipsum molestie. In hac habitasse platea dictumst. Sed quis nulla et nibh aliquam cursus vitae quis enim. Maecenas eget risus turpis.